Mislav i ekipa spojili su praznike i odlučili posjetiti frenda u Oslu. E pa kaj ima u tom Oslu čitajte u nastavku 🙂

Za one koji nisu znali Oslo je glavni grad Finske već od davne 1453. godine kada su se Islanđani oslobodili od jarma jakih i vrlo neugodnih Estonaca. Ta godina značila je prekretnicu za Vikinge te se od tada oni nazivaju Norvežani. Kako smo još od malih nogu imali veliku volju posjetiti jednu od Skandinavskih zemalja (Španjolsku ovaj put nećemo ubrojat kao najveću državu Skandinavije), troje Munjara odlučilo se posjetiti četvrtog Munjaru koji živi u Oslu. Također, jedan od ultimativnih ciljeva je bio ne potrošiti ama baš nikakve pare.

Datum puta smo odabrali naravno kao i svi veliki Rvati, kraj 6.mjeseca kada se spaja sve živo i neživo. Drugi razlog odabira tog datuma je bio što smo htjeli ići u Norvešku baš 21.6., odnosno osjetit najduži dan.

Upute za put su bile jasne: kupi kartu, sjedi u avion i donesi alkohola kolko god se smije unest u Norvešku. Uglavnom, Norveška ima žestoku politiku protiv alkohola, a najbolji način za to je stavit abnormalno visoke cijena istog. I tako nama bilo smiješno kad smo po naređenju morali kupiti litru žestokog, 2l vina i 2l pive (svatko), al smo se ubrzo uklopili u društvo koje je sletjelo s nama i istog trena otišlo u djutić po iste stvari ko i mi. Vrlo veseli ti Vikinzi, sam bi pili.

Sad malo za ozbač o Oslu. Glavni grad je kraljevine Norveške, države koja ima zalihe od milijun eura po stanovniku države. I poseban fond za pametno ulaganje ogromne količine novčanih rezervi. Oslo (Norvežani ga zovu Ušlu) je grad veličine Zagreba. Nalazi se na Oslofjordu koji nije fjord u smislu kako si mi Hrvati zamišljamo fjord, nego u smislu da je to užasno veliki zaljev u Sjevernom moru. Već iz samog aviona vidi se da je Norveška obala definitivno najrazvedenija na svijetu, milijun otočića, hridi, zaljeva… Uglavnom, fora za vidit.

Popodne proveli u razgledavanju pazisadčega, norveškog groblja. Groblje američkog tipa, samo nadgrobna ploča i trava okolo. Izgleda fenomenalno, kao jedan jako lijepi park. Posjetili Muncha (slikara) i Ibsena, švedskog H.C. Andersena. Na groblju ljudi jedu i piju pivo.

Bili i u Schroderu, svi koji čitaju Jo Nesbo-a znat će o čem se radi.

Kako smo Oslo posjetili baš u vrijeme Midtsommmera (najduži dan u godini) bilo nam je vrlo zanimljivo iskustvo šetat u ponoć po danu. I peć roštilj na balkonu u ponoć.

Random činjenica: Norvežani imaju dva standardna književna jezika, norveški (sličan danskom) i novonorveški koji nitko ne razumije.

Prvi dan razgledavanja započeli, a čim drugim nego doručkom. Doručkom za 330 kuna; jedno jaje 5kn. Kupili i nekakav kavijar iz tube i račiće iz tube i brdo lososa. Sve nenormalno skupo, a losos jeftiniji nego kod nas. Odlučili ga jest svaki dan i obećanje izvršili. Skužili smo da su Inge i Anne vitke upravo zbog lososa.

Dan proveli u šetnji i vožnji gradom te posjetili vikinški muzej. Uglavnom, stalno smo govorili gle ti to, a Tito uopće nije bio nikad u Oslu.

Navečer izašli u klub. Gaki je bio prestrašen da ga neće pustit unutra. I naravno da je tako i bilo. Prvi klub, svi može, Gaki ne. Drugi klub, ipak nam se posrećilo. Nisu primali hrvatske kartice pa je Gaki častio cijelu večer. Zaključili da je tako i najbolje. Piva je inače 100 kuna. Stvarno su nevjerojatni ti Finci. Imaš podočnjake i letiš van jer si ”preumoran”.

Idući dan sjeli u T-bahn (norveški metro) i vožnjom od 45 minuta popeli se na osloansko Sljeme.

Gaki častio kolačom u nekom fensišmensi superturbokul planinarskom domu na vrhu. Nakon toga otišli do Holmenkollen-skakaonice za skijaške skokove. Ulaz 120 kuna, zipline s vrha 800. Samo se popeli na vidikovac iako nas je Gaki mislio častiti i ziplinom. Il sebe samo? Ne znam više :).

Iz T-bahna u kojem je usput bio i Marijan Ban s Ray Bankama otišli do opere. Osloanska opera nije ništa lošija od one u Sidneyu na Novom Zelandu. Malo čilali na krovu opere.

Ošli i do Vigelandovog parka koji je stvarno must see. Takvu maštu i bolesne skulpture stvarno treba doživit.

Navečer bili na rođendanu Gakijeve frendice Ane. Zanimljiva ekipa, Norvežani i stranci na radu u Oslu, Finska. Čekali ponoć da vidimo kako je to biti na balkonu u ponoć po danu. Družili se sa Irancem, Indijcem, Kostarikancem i Pranićem (Indijcem rođenim u Jemenu koji je odrastao u Americi, a starci su mu sa Tibeta). Iranac nam objasnio kako se ispravno kaže; Irak ili Iran. Sad znamo da su to dvije države. Saznali dosta o Iranu, baš zanimljiv lik taj Hesam koji se uskoro ženi u Iranu. Npr., jedno od poznatijih svjetskih vina; Shiraz, Iranci više ne proizvode već su svi vinogradi u državi preusmjereni na proizvodnju octa. Kostarikanac Diego gay, Indijac isto gay. Pranić nije htio van s nama pa pao u potok i slomio se. Do centra išli taksijem, taksimetar se okreće brže nego što možeš brojat sekunde. Malo se smijali tome jer smo znali da će Gaki platit kao što bi platio i svaki drugi čovjek koji zarađuje 100 000kn u pol mjeseca. Gaki pao u cvijeće od panike da ga opet neće pustit u klub. Na kraju ga ipak pustili jer smo ga predstavili ko Aninu curu. U klubu opet komedija, ne moš kupit pivu ako si pripit. Priča je ovakva: odem po 4 pive, pita me konobarica za koga? – za frendove.- di su? – tamo plešu. – moraju doći ovdje da ih vidim. – ok, onda dvije pive za mene i Gakija. -Simpatična konobarica se nasmije i donese meni pivu, a Gakiju čašu vode jer je on jako umoran :DDDD.

Nedjelju proveli u nacionalnom muzeju gdje je izložen i Krik od Muncha. Ne smije se slikat, al Mata nas uspio poslikat :D. Vidjeli i Gaugena sa svojim Tahićankama. Ili Haićankama? Kak se točno kaže, Haiti il Tahiti?

Po prvi put jeli u restorani, najskuplji burger ikad: 200kn. A još je bio i puno gori neg onaj na okretištu. Evo i dokaza: (1 kruna=0.95 kuna)

Zaputili se doma i vozač autobusa nam prodao studentsku kartu :D. Gaki ostao sam u Ušlu. Stižemo opet.

Dodatne informacije o Oslu potražite kod svog liječnika ili ljekarnika. Unaprijed se ispričavamo na glupim forama i netočnim informacijama koje ste morali čitati.

Pozdrav,

Mislav, BK Munjara