LONDON: kraljevski grad prepun umjetnosti, arhitekture, provoda…


Oduvijek sam voljela London! Maštala sam o njemu! Čekala dan kad ću konačno vidjeti taj grad! Zašto? Pitala sam se puno puta i sama. Zašto baš London? Možda zbog raznih priča koje sam čula o Londonu, možda zbog kraljeva i prinčeva, možda zbog arhitekture, parkova, nogometa, ”čudne” naravi engleza, što je zapravo totalna zabluda. Koji god bio razlog, san mi je bio posjetiti London! A snovi se ponekad stvarno ostvaruju!!

1. DAN – četvrtak (9.7.) – ČEKANJE, ČEKANJE I JOŠ MALO ČEKANJA

OMG OMG OMG!!!! LOOONDOOON!!!!

Stigao je taj dan! Ja stvarno idem u London!!!

Ovo je naše prvo putovanje bez posredstva putničkih agencija, i na neki način se bojim da li će sve proći u redu, a s druge strane adrenalin radi svoje i više nego bi trebao, spremni smo za avanturu godine!

Kad smo konačno stigli na aerodrom, evo odmah i loših vijesti. Avion nam kasni, ne zna se koliko. Ma nema problema, neka kasni, samo da na kraju ipak dođemo u London! Čekajući na aerodromu, glavom mi prolaze svakakve misli, jesam li sve ponijela, hoće li biti sve u redu, hoće li me London razočarati, misli koje mi prolaze glavom prije svakog putovanja. I evo obavijesti, avion kasni dva i pol sata. O neeee, svi planovi za taj dan propadaju u vodu! Zakasnit ćemo na bus, i izgubit cijeli dan na putovanje, odnosno čekanje, što znači manje vremena u Londonu 🙁

I konačno stigao je WizzAir koji nas je mirnim letom prebacio do Lutona, malog gradića nedaleko od Londona. Ok, nije tako loše, ali… Naš bus koji nas je trebao prebaciti do Londona je otišao a prvi slobodan ima tek za dva sata, opet čekamo. Ovo putovanje i nije krenulo kako smo planirali.

I nakon čekanja i čekanje i još malo čekanja, stigao je bus i kreće naša pustolovina. Nekih pola sata vožnje i evo nas u Londonu! OMG! Srce mi kuca sto na sat! Pa ja sam stvarno u Londonu! Ili možda sanjam! Ne, ne sanjam, tu su doubledeckeri – crveni autobusi na kat a i putem sam vidjela crvene telefonske govornice, ovo je stvarno London.

Silazimo s busa na stanici Marble Arch. Hmmmm, a kud sada. U tom trenutku me malo uhvatila panika, hrpa automobila, ljudi, ulica ovamo ulica tamo, a gdje je podzemna? Panika me uhvatila jer se nisam istog trenutka snašla, ej pa ipak je ovo London, duboko udahni i kreni u pustolovinu. Evo podzemne, sad samo treba kupiti Oyster karticu i krenut u prvu vožnju podzemnom željeznicom. Vozimo se do stanice Paddington gdje je smješten naš hotel. Izlazimo iz podzemne i opet napad panike. Ako će ovako biti svaki dan, jao si ga nama!

Ali, ubrzo smo shvatili sustav ulica, podzemnih i uz pomoć karte sve se lako nađe i zapravo nije toliko komplicirano.

Stižemo u hotel Shaftersburry Premier Paddington Hotel, hmmm hotel i nije tako veliki kao što mu je naziv, ali je prekrasan. Zbog silnih čekanja izgubili smo pola dana i morali smo mijenjati planove jer se već smračilo. Odluka je pala da posjetimo Hyde park koji nam je 5min od hotela. Tek kad sam kročila u famozni park, shvatila sam da sam ja stvarno u Londonu, svi oni napadi panike, strahovi, sve je nestalo u sekundi, btw Hyde park je stvarno ogroman ali i prekrasan. Malo smo se umorili pa je vrijeme da odemo na pivu. Ušli smo u prvi pub na kojeg smo naišli i naručili pintu Guinessa, inače ne pijem pive, al rekla sam da ću u Engleskoj piti. Nije mi puno bilo potrebno da mi lupi u glavu što je značilo da se brzo vraćamo u hotel na spavanje.

          

 2. DAN – petak (10.7.) – FREE TOUR AND FOOTBALL DAY

Vrijeme je da prava pustolovina počne. Buđenje u 8 sati i krećemo. Danas imamo u planu tzv. Free Tour, to su besplatne ture koje vode engleski studenti. Nalazimo se kod Wellington Arch-a sa našim vodičima, podijelili su nas u nekoliko grupa i krećemo. Mi smo dobili Emmu, simpatično ludu i hiperaktivnu curu koja nas je povela u ludu avanturu. Krećemo od Wellington Arch-a, spomenika pobjedi britanaca u ratovima Napoleona. Zanimljivo je što je polovica tog luka pretvorena u ventilaciju za podzemnu mrežu. Nekoliko puta godišnje vatrogasci dobijaju dojavu da luk gori, naime iz luka izlazi topli zrak i prašina iz podzemne.

I evo nas već u Green Parku, jedan od mnogih engleskih parkova a opet poseban. Ako bi preveli naziv, znači Zeleni park, hmmm zapitate se zašto zeleni.  Priča kaže da je jedan od mnogih kraljeva (kojemu sam zaboravila ime) zabranio sadnju cvijeća od kako je primjetio da njegova žena prima cvijeće od svog ljubavnika, pa je rasla samo trava i drveće. Odmah do Green Parka nalazi se veličanstvena Buckinghamska palača i mi stižemo taman u vrijeme promjene straže koja se obavlja svaki dan u 11:30 sati i traje pola sata. Koliko god impresivno i kraljevski sve to izgledalo, nije me oduševilo, naime turista ima malo previše i totalno ubijaju kraljevsku atmosferu. Jedna, od mnogih priča koju nam je Emma ispričala, ostala mi u sjećanju.

Na koji se sve naćin može ući u kraljevsku palaču?

  • Prvi način – napravili ste nešto super pa vas je kraljica pozvala na svečano primanje kod nje.
  • Drugi način – zavedete jednog od prinčeva, Harry ili William, ili možda Charlesa (oženjeni su, pa šta).
  • Treći način – da platite turu kroz palaču i od 775 soba vidite njih dvadeset, s time da se na turu može ići samo od kolovoza do rujna kada je kraljica u svojim odajama u Škotskoj.
  • Četvrti način – da provalite u palaču, što se dogodilo nekolilo puta.  Jednom su provlanici bili njemački turisti koji su dignuli šator odmah do palače misleći da se nalaze u Hyde parku i tamo ostali do jutra jer ih nitko do onda nije primjetio.  Najzanimljiviji provalnik je bio mladi englez koji je tu večer previše popio i odlučio posjetiti kraljicu, što mu je i uspjelo. Naime, ušao je kroz prozor i kad se uključio alarm, stražari su mislili da je došlo do neke greške i isključili sve alarme u palači kako bi pronašli u čemu je greška. I dok su se stražari mučili sa alarmom, pijani provalnik je šetao palačom, prvo naravno, posjetio kuhinju gdje se lijepo najeo i na kraju završio u sobi same kraljice gdje je proveo jedno vrijeme pričajući s njom. Kraljica je htjela sve mirno rješiti pa je nastavila pričati s njim i tek nakon nekog vremena uzela telefon i pozvala stražare. Na kraju ove istinite priče moram spomenuti da prema engleskim zakonima, pijanog provalnika nisu mogli smjestit u zatvor zbog provale, samo su ga mogli nakratko zadržat zbog pijanog stanja.

Nedaleko od Buckinghamske palače nalazi se Clarence House, palača u kojoj od 2003. živi princ Charles sa ženom Camilom i sinovima Harry i William (William preselio u Wales zajedno sa ženicom Kate). London je kraljevski grad, stoga je i prepun palača, od kojih su mnoge pretvorene u muzeje i u rijetkima netko stvarno živi. Šetnjom prema glavnom trgu posjetili smo još i St. James palace, palaču gdje se još uvijek nalazi kraljevski sud, ali isto tako ova palača je rezidencija princezi Anne i princezi Alexandri, kćeri odnosno rođakinji kraljice Elizabethe.

Trafalgar Square, glavni londonski trg na kojem dominra ogroman kip Nelsona kojeg čuvaju četiri lava. U pozadini trga nalazi se National Gallery, ogromna galerija slika. Fascinantno.

Sve vrvi ljudima i stvarno je prekrasno, jedino fale golubovi. U svim većim gradovima na glavnim trgovima uvijek se skupljaju golobovi, međutim u Londonu ih nema, barem ne u tolikom broju. Još jedna priča koju nam je Emma ispričala, kako je, lik kojemu sam opet zaboravila ime, istrijebio golubove s Trafalgar Squarea. Pokušao je na razne načine, i naposlijetku uspio i to tako da im je u hranu stavio kontracepcijske pilule i time smanjio razmnožavanje golubova. Od 2003. gradonačelnik Ken Livingstone zabranio je hranjenje golubova i uveo ogromne novčane kazne.

Nastavljamo našu turu Whitehall-om. Ovdje se nalazi prostor nazvan Horse Guards Parade, sa istoimenom palačom, i kao što sam naziv kaže ovo je mjesto za parade konjeva, ali i ostale ceremonije. Tu je nekad bila smještena Whitehall palace, palača koja je bila glavna rezidencija prijestolonasljednika dok nije bila uništena u požaru 1698 godine.

Prolazimo pokraj 10 Downing Street, kuće u kojoj živi premijer, i koja je danas zatvorena i ne može joj se približiti kao nekad.  Poznata kao ”Number 10”, najpoznatija je adresa u cijeloj Britaniji, tu se nalazi kuća stara 300 godina sa oko stotinu prostorija. Nedaleko od nje nalazi se muzej Winstona Churchilla i Cabinet war room, kompleks ispod zemlje koji je bio korišten kao kontrolni centar tokom drugog svjetskog rata.

I onda, pogled ode na jednu veličanstvenu građevinu – Big Ben, odnosno palaču Westminster. Uvijek sam London povezivala sa Tower Bridgom, dok su ga svi ostali sa Big Benom, nije mi bio previše zanimljiv, do sada. Big Ben i cijela zgrada parlamenta stvarno su mi oduzeli dah, prekrasno, fascinantno i veličanstveno. Još uvijek mnogo ljudi misli da je Big Ben cijela građevine, ne, Big Ben je zvono koje se nalazi u tornju sa satom. Palača Westminster, poznata kao i kuća parlamenta, ima 1100 prostorija na četiri kata. Ovdje se nalazi parlament Ujedinjenog kraljestva i to tzv. House of Lords i House of Commons.

               

Odmah preko puta je The collegiate church of St. Peter at Westminster odnosno Westminster abbey, crkva gdje se obavljaju kraljevska vjenčanja, krunidbe i sprovodi, ovdje se opraštamo s Emmom i nastavljamo sami. Odlučili smo otići u park Victoria Tower Garden, odmah do parlamenta i malo se diviti. Pogled je fenomenalan, s jedne strane prekrasan Big Ben, s druge strane ogroman London Eye a imeđu njih Temza.

Krećemo prema kvartu Chelsea, naravno, u namjeri da vidimo stadion. Prolazimo pokraj groblja i zašto ne, idemo da vidimo i to. Hmmm, sablazno, stari kameni grobovi obrasli travom, nigdje nikog, groblje spremno za neki horor film. Društvo nam je radila jedna vjeverica, za koje smo primjetili, da ih u Londonu ima baš puno i uopće se ne boje ljudi.

I evo stadion Stamford Bridge, nogometnog kluba Chelsea, malo smo razočarani, jer je stadion doslovno skriven iza službene zgrade. Krećemo dalje, slijedeća stanica WimbledonWimbledon je kvart bogataša, najlakše rečeno. U potrazi za tenskim terenima, vidjeli smo samo prekrasne vile, ispred kojih su parkirani Porschei ili Aston Martini. Moram spomenuti da smo se namučili da bi našli teniske tereni, a kad smo ih napokon našli čuvar nas nije pustio niti blizu. I da, ograda oko terena je kao u zatvoru, ogromna betonska, sa bodljikavim žicama na vrhu, za koje se nadam nisu pod naponom struje, jer bi stvarno bilo too much. Totalno razočarana, noge me ubijaju, a od tenisa vidjela samo T, vraćam se ja nogometu. Krećemo prema sjeveru grada, gdje nas čeka još jedan stadion. Wembley  je stadion gdje igra engleska reprezentacija i totalno me oduševio, ogroman, prekrasan, jednostavno woooow!

3. DAN – subota (11.7.) – LUTKE I JOŠ NOGOMETA

Jutro počinjemo sa još malo nogometa, naime imamo uplaćenu Arsenal Tour – turu po stadionu Arsenala. S vodičem smo obišli cijeli Emirates stadion, i samo da kažem, ostala sam oduševljena. Kada dođete u svečanu ložu i sjednete u one kožne stolice i pogledate oko sebe, ima da vam dah stane. A tek osjećaj kad stanete na travu, dođe vam da legnete i odspavate malo. I tu nije kraj, idemo u svlačionice, e te nogometaše stvarno tretiraju kao kraljeve i to samo za 90 minuta trčanja za jednom loptom, hehe. Stadion Emirates ima i svoj muzej koji je interaktivan sa super efektima.

Slijedeća stanica, Madame Tussaudes, muzej voštanih figura. Madame Tussaudes ili punim imenom Anna Marie Grosholtz rođena je u Francuskoj gdje je od maminog šefa, dr. Philippe Curtios, naučila raditi sa voskom. Početkom 19. stoljeća odselila je u London i nakon nekoliko godina i nekoliko izložbi, otvorila je muzej voštanih figura.

Madame TussaudsMadame Tussauds

U muzeju se danas nalaze : Shrek, weee,  Brad Pitt sa svojom ženicom Angelinom, J Lo, Johnny Deep, Michael Jasckson, Beatlesi, Barack Obama, Hitler, Picasso, cijela kraljevska obitelj, Spiderman, Hulk, Stevan Spilberg i mnogi, mnogi drugi.

Muzeji voštanih figura, Madame Tussaudes, se također nalaze i u Amsterdamu, Berlinu, Beču, Las Vegasu, New Yorku, Hong Kongu, Shanghaiu, Bankoku, Sydneyu, Washingtonu i Hollywoodu.

Slijedeći cilj nam je Regent street, ulica poznata po shoppingu, ali mi idemo vidjeti Apple store. Kako u našoj dragoj Hrvatskoj Apple nema svoj dućan ovo mi je prva prilika da vidim kako to izgleda, a izgleda močno. Piccadilly Circus, famozni dio grada, poznat najviše po velikim neonskim reklamama na jednoj od zgrada, došlo mi je da vrisnem, London! Malo dalje smjestio se Chinatown, kineski kvart, gdje uglavnom žive kinezi-naravno, i ne, nema kineskih dućana kao kod nas, ali ima hrpa kineskih restorana gdje su cijene prilično pristojne a jede se koliko se može.

4. DAN – nedjelja (12.7.) – MUZEJ DO MUZEJA

Danas mi je bratu 30. rođendan, pa sretan rođendan braco, mah mah iz Londona!

Šetnjom kroz Hyde park dolazimo do Albert memoriala, spomenika kojeg je dala napraviti kraljica Victoria u spomen svom mužu, princu Albertu. Preko puta ceste je Albert Hall, kojeg je najlakše usporediti sa zagrebačkim Lisinskim, dakle koncertna dvorana.

Danas je dan za muzeje, krećemo sa Znanstvenim muzejem (Science museum). Muzej je ogroman i zanimljiv, treba ti nekoliko sati da sve pregledaš, isprobaš. Ima nekoliko cjelina: svemir, čovjek, avioni, brodovi, plastika, kućanstvo itd.

Odmah do Znanstvenog muzeja nalazi se Prirodoslovno-povijesni muzej (Natural History Museum), koji je također ogroman i zanimljiv i premalo je to vremena da se sve vidi. U ovom muzeju može se vidjet sve o Zemlji, gdje je prekrasan ulaz u sam muzej napravljen kao da ulazite u užarenu unutrašnjost Zemlje. Zatim su tu životinje, sisavci, ribe, ptice i stvarno je zadivljujuće dok recimo vidite plavetnog kita u svojoj stvarnoj veličini. I za kraj, ono možda najzanimljivije, dinosauri. Prvo vas u velikom hodniku dočeka ogroman kostur Diplodocus dinosaura, sličan onom u filmu Noć muzeja. Zatim cijela jedna prostorija prepuna kostura dinosaura i kao šećer na kraju T-Rex u prirodnoj veličini, kreće se i glasa. Ograničeni vremenom, nažalost jurimo dalje, hoćemo vidjeti što više toga, a slijedeće što nas čeka je must see.

Tower bridge, to je most koji je meni bio glavni simbol Londona, prekrasan i uvijek me nešto na njemu fasciniralo. Sad kad sam ga vidjela uživo, kad sam prešla preko njega, srce mi je konačno na miru. Stvarno je veličanstven, i svaka čast i arhitektu i svima onima koji su ga izgradili. Popeli smo se gore preko 300 stepenica i doživljaj je stvarno woow, vraća vas u prošlost. Gore je mali hodnik preko kojeg prelazite do druge kule, a u njemu su slike izgradnje samog mosta a s druge strane slike najpoznatijih mostova svijeta, gdje se uz Brooklyn bridge, Golden gate bridge, Sidney harbour bridge i mnoge druge našao i Stari most u Mostaru. Otišli smo i ispod mosta gdje se nalaze ogromne mašinerije koje dan danas pokreću taj most, i taman stigli na otvaranje mosta. Odlučili smo se ovdje odmoriti, jer je pogleda na London bridge zadivljujuć. Gradnja mosta počela je 1886. godine i trajala je 8 godina, preko 400 ljudi je radilo na njemu. Most je dugačak 244m a tornjevi su visoki 65m. Danas se preko mosta promet normalno odvija, ali kako bi se očuvao sam most, brzina je ograničena na 30km/h a težina vozila ne smije prelaziti 18 tona. Promet ispod mosta, odnosno rijekom Temzom odvija se nešto manje nego nekad, a za otvaranje mosta potrebno je javiti 24 sata unaprijed.

Monument of great Fire

Nedaleko od London bridga nalazi se London dungeon, odnosno muzej strašne povijesti Londona, kako ga ja volim nazvati. Kroz zanimljiv i pomalo strašan način ispričano je sve strašno i grozno što se događalo u Londonu, od kuge i velikog požara, do ubojstava Jacka Trbosjeka i Sweeny Todda.

Naša pustolovina se nastavlja. Prelazeći Temzu preko London bridgea dolazimo do Monumenta of great Fire, spomenika velikom požaru. Požar je počeo 2. rujna 1666. godine u pekari Thomasa Farynor koji je zaspao a nije ugasio vatru u pekari, kako je London u to doba bio izgrađen od drveta, vatra se vrlo brzo počela širiti. Spomenik je izgrađen na mjestu gdje je nekad bila pekara, a visok je 61 metar i ima 311 stepenica.

Nedaleko se nalazi i St. Paul’s Cathedral, katedrala iz 17. stoljeća, izgrađena na mjestu gdje se nalazila istoimena katedrala uništena u požaru, danas je sjedište biskupa Londona. Opet prelazimo Temzu, ovaj put preko Millenium bridge, metalnog mosta za pješake. Odmah na suprotnoj strani mosta nalazi se Tate modern, muzej suvremene umjetnosti a odmah do njega Shakespeare Globe Theatre, rekonstrukcija kazališta koje je Shakespear dao izgraditi 1599. godine, a uništeno je u požaru 1613.

Krećemo u potragu za Temple church, crkva iz 12. stoljeća, englesko sjedište templara (Knights Templar). Crkva je također korištena za snimanje poznatog filma The Da Vinci Code.

I za kraj, dan smo začinili sa malo magije. King’s Cross, najveća željeznička stanica u Londonu poznata je i po Harry Potteru. Ovdje se nalazi famozna platforma 9 ¾ koja vas vodi u magični svijet gdje možete vidjet čarobnjake i vještice, a možda sretnete i Harry Pottera. 🙂

5. DAN – ponedjeljak (13.7.) – LIJEVA I DENSA POLUTKA ZEMLJE

Naša avantura se bliži kraju, a još imamo puno toga za vidjeti. Posjećujemo jedan malo udaljeniji kvart, Greenwich. Odmah nakon izlaska iz podzemne, koja je za razliku od središta grada moderno uređena, pogled bježi na ogroman šator, ajmo ga tako nazvati. Millenium Dome, koji se sada zove O2, veliki je park zabave, unutar kojeg se nalazi arena za koncerte, kino, izložbeni prostor, trgovi, kafići i restorani.

Sjedamo na doubledecker, naša prva vožnja crvenim busom na kat, weeeee! Vozimo se do Greenwich parka, za kojeg mogu reći da mi je najljepši park. U parku se nalazi Maritime Museum, pomorski muzej Ujedinjenog kraljestva i kao takav jedan od najvećih u svijetu.

Odmah do njega je Queen’s House, nekadašnja kraljevska rezidencija, danas se u njoj nalazi dio pomorskog muzeja, a za potrebe Olimpijskih igara 2012. ovdje će biti VIP centar. Ono zbog čega smo mi došli ovdje je Royal Obesrvatory koji se nalazi u samom parku na jednom brdašcu. Najveća atrakcija na ovom brdašcu je nulti meridijan, dakle za sve one koji ne znaju, Londonom prolazi nulti meridijan, ovdje se Zemlja dijeli na lijevu i desnu polutku. Cijeli kompleks je super sređen, tu se nalazi muzej astronomskih i navigacijskih alata, najveći teleskop u Britaniji iz 1893. godine i planetarij. Dobili smo certifikat da smo stajali na nultom meridijanu, a cilj je skupiti certifikate iz svih zemalja kojima prolazi nulti meridijan, a osim Engleske to su još: Francuska, Španjolska, Alžir, Mali, Burkina Faso, Togo i Gana.

Vozimo se doubledeckerom prema centru, točnije do Russel squarea gdje se nalazi British Museum, muzej povijesti i kulture čovjeka. Ovdje sam se najviše divila veličini ekipatske kolekcije koja skoro veća nego ona u Nacionalnom muzeju u Kairu.

I evo nas opet na Trafalgar squareu, malo odmaramo i hranimo golubove, da bi kasnije vidjeli da se hranjenje golubova naplaćuje kaznom od 500 funta. :/

Prelazimo Temzu pokraj fascinantnog Big Bena, idemo se vozit London Eye-om. London eye sa svojom visinom od 135m najveći je takav kotač u Europi, treći u svijetu, vožnja traje dvadesetak minuta a pogled je fascinantan. Nakon vožnje odlučili smo vidjeti akvarijum, morski psi, pirane, meduze, kornjače i mali Nemo kao i ostale morske životinje u prekrasnom akvariju.

                    

Ostatak slobodnog vremena iskoristili smo na kuglanje. Ovo mi je bilo prvo kuglanje i moram se pohvaliti da Fred Kremenko nije ništa bolji. Kugle su stvarno teške, al nakon par promašaja shvatila sam princip i postalo je zabavno.

Posljednja nam je večer u Londonu, odlučili smo posjetiti pub i isprobati neke pive. Konobar nam je preporučio dvije vrste, njemu najbolje i nije pogriješio. Ja, totalni antipivopija, našla sam konačno pivu koja mi se sviđa – Strongbow.

6. DAN –  UTORAK (14.7.) – POVRATAK

Vraćamo se doma! London je prekrasan i još se toliko toga ima za vidjet. Morat ćemo se jednom opet vratit.

London me je oduševio i više nego što sam očekivala. Dinamičan je grad u kojem se uopće ne osjećate kao turist. Možete upoznati ljude s cijeloga svijeta i nije bitno koje ste dobi, spola, rase, religijskih uvjerenja ili nečeg drugog. U Londonu se za svakog pronađe nešto, bez obzira da li volite arhitekturu, umjetnost, dobar provod u pubu ili miran provod u jednom od parkova, nikad vam neće biti dosadno.

“When a man is tired of London he is tired of life; for there is in London all that life can afford.”, Samuel Johnson

Big Ben

Više fotografija možete pogledati u galeriji.

TROŠKOVI:

  • avionska povratna karta Zagreb-Luton-Zagreb (Wizzair) = 80€ po osobi
  • smještaj u hotelu Shaftersburry Premier Paddington Hotel**** , 5 noćenja sa doručkom = cca 2400kn za dvije osobe
  • javni prijevoz po gradu, metro i bus= cca 200kn po osobi
  • prijevoz od Lutona do Londona, povratna karta easyBus = cca 50kn po osobi
  • aquarium = 90kn po osobi
  • Arsenal tura po stadionu = 70kn po osobi
  • ulaznice, sve kupljene online prije puta:
      • Madame Tussauds + London Eye + London Dungeon u kompletu = cca 250kn po osobi
      • Emirates stadion Arsenal = cca 90kn po osobi